Metoprolol hipertenzije i tahikardija, Metoprolol - Wikipedia

Sažetak Beta-blokatori i dalje ostaju značajni antihipertenzivi posebno noviji s vazodilatatornim učinkom kao karvedilol i nebivolol. Uvođenjem propranolola u terapiju U početku se najviše upotrebljavao neselektivni beta-blokator propranolol, da bi kasnije primat preuzeli beta-1 selektivni blokatori atenolol i metoprolol.

Lijekovi na recept

Zadnjih desetak godina najviše se rabe neselektivni beta-blokator s vazodilatatornim svojstvima karvedilol te visokoselektivni beta-1 blokatori: bisoprolol i nebivolol pri čemu nebivolol djeluje vazodilatatorno, ali ne preko alfa receptora kao karvedilol, već oslobađanjem dušičnog oksida u endotelu krvnih žila.

U neupitne indikacije za beta blokatore razina dokaza A spadaju: zatajivanje srca, uporaba nakon infarkta miokarda i aritmije ventrikulske i postinfarktne. Dvojbene razina dokaza B indikacije su: ostale aritmije, akutni koronarni sindrom, akutni infarkt miokarda s elevacijom ST-segmenta STEMIstabilna angina pektoris te liječenje hipertenzije dok se ne bi trebali upotrebljavati razina dokaza C kao monoterapija u početnom liječenju nekomplicirane esencijalne hipertenzije i u bolesnika metoprolol hipertenzije i tahikardija metaboličkim sindromom.

metoprolol hipertenzije i tahikardija

Najviše kontroverzi izaziva primjena beta-blokatora u liječenju hipertenzije, posebno kao monoterapije u nekompliciranoj esencijalnoj hipertenziji. Nasuprot ovim mišljenjima ima dosta autora koji smatraju da je za učinak antihipertenziva bitno smanjenje krvnog tlaka per se te da su ove razlike samo teorijske i statistički ali i ne klinički signifikantne.

Arterijska hipertenzija

Stav autora europskih smjernica za liječenje hipertenzije a time i hrvatskih je da su sve osnovne skupine antihipertenziva ravnopravne te da je veća opasnost od lošeg liječenja ili neliječenja hipertenzije od učinka raznih antihipertenziva.

Stoga beta-blokatori i dalje ostaju značajni antihipertenzivi posebno noviji s vazodilatatornim učinkom kao karvedilol i nebivolol. Beta-receptori Beta-receptori se dijele na beta 1 smještene u srčanom mišiću te beta 2 koji se nalaze u glatkim mišićima bronha i krvnih žila. Djelovanje katekolamina na beta-1 receptore dovodi do povećanja frekvencije srca, jače kontraktilnosti te koronarne vazodilatacije dok aktivacija beta-2 receptora dovodi do vazodilatacije i bronhodilatacije.

Osim toga stariji bolesnici često pokazuju očuvanu istisnu frakciju lijeve klijetke, čime je još teža odluka za početak terapije β-B. Među njima nebivolol se smatra najzanimljivijim u starijih osoba sa ZS-om zbog svojega jedinstvenog farmakodinamskog profila. Doista, β-selektivni antagonist nebivolol nema vazokonstriktornu aktivnost i ne utječe na dišne putove; štoviše, stimulira oslobađanje NO, što može poboljšati dijastoličku funkciju.

U zadnje vrijeme sve više se govori i o beta 3 receptorima premda njihovo postojanje još nije u potpunosti prihvaćeno. Pretpostavlja se da oni posreduju vazodilataciju izazvanu aktivacijom dušičnog oksida.

Beta blokatori i njihova klinička primjena – 1.dio

Blokadom beta-1 receptora te djelovanjem na sinusni i AV čvor dolazi do usporavanja frekvencije srca i slabljenja kontrakcije srčanog mišića što u konačnici dovodi do smanjenog zahtjeva srca za kisikom te prevencije anginoznih bolova što je bila prvotna ideja kod pronalaženja ove grupe lijekova.

Neselektivni i selektivni beta blokatori U kliničkoj praksi beta-blokatori su se počeli upotrebljavati početkom šezdesetih godina nakon ponešto iznenađujućeg otkrića njihovog antihipertenzivnog djelovanja. Ipak njihova uporaba je askorbinske kiseline u hipertenzije ograničena brojnim nuspojavama sve do uvođenja propranolola u terapiju Slika 1.

Pretpostavljena promjena terapijske uloge beta-blokatora u budućnosti prilagođeno prema referenci 1 U početku se najviše upotrebljavao neselektivni beta-blokator propranolol, da bi kasnije primat preuzeli beta-1 selektivni blokatori atenolol i metoprolol.

Metoprolol

Zadnjih desetak godina najviše se rabe neselektivni beta-blokator s vazodilatatornim svojstvima karvedilol te visokoselektivni beta-1 blokatori: bisoprolol i nebivolol pri čemu nebivolol djeluje vazodilatatorno, ali ne preko alfa receptora kao karvedilol, već oslobađanjem dušičnog oksida u endotelu krvnih žila tablica 1 Tablica 1.

Podjela beta-blokatora Faramakokinetske osobine beta — blokatora Poluvrijeme života atenolola je sati pa se uglavnom mogu jednokratno dozirati.

metoprolol hipertenzije i tahikardija

Većina beta-blokatora poglavito propranolol i metoprolol su lipofilne tvari koje se apsorbiraju u tankom crijevu a potom prolaze intenzivan metabolizam u jetri prije ulaza u opću cirkulaciju tzv. Stoga i male varijacije u jetrenom metabolizmu mogu dovesti do velikih varijacija u plazmatskoj koncentraciji, poglavito pri manjim dozama ovih lijekova što može imati za posljedicu nepredvidive kliničke učinke.

Ova varijabilnost može biti prevladana propisivanjem doza koje dostižu gornju razinu učinka npr. Stoga u liječenju stanja kao npr. Ako izuzmemo najstariji preparat beta-blokatora ova skupina lijekova u kardiologiji se obično primjenjuje x dnevno, dok je u liječenju hipertenzije jednokratno doziranje uglavnom dostatno usprkos relativno kratkom poluživotu lijeka. Beta-blokatori koji su hidrofilni, kao npr.

Stoga se duže zadražavaju u cirkulaciji poluvrijeme života atenolola je sati pa se uglavnom mogu jednokratno dozirati.

Beta-blokatori: lijekovi koji produžuju preživljenje

Slika 2. Putovi eliminacije beta-blokatora prilagođeno prema referenci 1 Beta -blokatori koji su hidrofilni, kao npr. Klinička primjena beta-blokatora Premda su beta blokatori nezamjenjljivi u liječenju zatajivanja srca, ipak uvijek trebamo misliti i na mogućnost izazivanja kardijalne dekompenzacije uporabom beta-blokatora u onih bolesnika kod kojih je srčana aktivnost ovisna o jakoj aktivaciji smpatikusa.

Usprkos dokazanoj koristi u mnogim kardiovaskularnim bolestima hipertenzija, koronarna bolest, zatajivanje srca beta- blokatori se ne upotrebljavaju koliko bi trebali sukladno medicini zasnovanoj na dokazima, primarno zbog slabije podnošljivosti u odnosu na druge klase lijekova. Mnoštvo bolesnika koji su tjelesno aktivni ne može se maksimalno aktivirati tijekom terapije beta-blokatorima tako da umor i smanjena radna sposobnost ograničavaju uporabljivost ove skupine lijekova u fizički aktivnih bolesnika mlađe i srednje dobi.

  • Pitanja i odgovori - PLIVAzdravlje
  • NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Svi beta-blokatori su kontraindicirani u astmi, posebno teškoj. To se odnosi i na beta-1 selektivne blokatore, posebno starije generacije kao što su metoprolol i atenolol jer oni imaju svega puta veći afinitet za beta-1 no za beta-2 receptore. Ipak uporaba beta-blokatora će rijetko dovesti do teškog napada astme, češće će pogoršati simptome već postojeće astme pogotovo potencirane infektom ili povećanom tjelesnom aktivnošću. Ponekad će uporaba beta-blokatora u nedijagnosticiranoj astmi dovesti do kašlja i bronhospazma te je tako otkriti.

U ovoj indikaciji visokoselektivni beta-blokatori bisoprolol i nebivolol sada imaju prednost premda ih kod astmatičkih bolesnika trebamo iznimno rabiti.

Premda su beta blokatori nezamjenjljivi u liječenju zatajivanja srca, ipak uvijek trebamo misliti i na mogućnost izazivanja kardijalne dekompenzacije uporabom beta-blokatora u onih bolesnika obično spodnji krvni tlak visok asimptomatskoj fazi zatajivanja srca kod kojih je srčana aktivnost ovisna o jakoj aktivaciji smpatikusa.

metoprolol hipertenzije i tahikardija

Prekid terapije nakon duže primjene beta blokatora Metoprolol hipertenzije i tahikardija treba postepeno smanjivati dozu beta blokatora, a također im savjetovati ograničenje tjelesne aktivnosti nekoliko dana po prestanku uzimanja lijeka Također pri dužoj uporabi beta-blokatora dolazi do povećanja broja beta-receptora u stanicama čime stanice potencijalno postaju osjetljivije na simpatičku stimulaciju u slučaju prekida terapije.

U tom slučaju nastaje tahikardija i pri manjem opterećenju što može uz povećanu agregabilnost trombocita dovesti do pogoršanja angine ili čak infarkta miokarda. Stoga bolesnicima treba postepeno smanjivati dozu beta blokatora, a također im savjetovati ograničenje tjelesne aktivnosti nekoliko dana po prestanku uzimanja lijeka.

metoprolol hipertenzije i tahikardija

Također bolesnici često ove simptome pripisuju novom lijeku koji im je propisan u zamjenu za beta-blokator. Nuspojave Remećenje periferne cirkulacije što se izražava hladnim i blijedim ekstremitetima česta je nuspojava terapije beta-blokatorima koja nastaje zbog vazokonstrikcije posredovane alfa-receptorima u odsustvu beta-2 receptorima posredovane vazodilatacije.

Kod blažih slučajeva ta se nuspojava može rješiti utopljavanjem, no kod periferne arterijske okluzije beta-blokatori su kontraindicirani, pogotovo što smanjenjem udarnog volumena srca dodatno smanjuju već reduciran zbog okluzije cirkulirajući volumen.

Beta-blokatori i metaboličke bolesti U dijabetičara beta-blokatori, poglavito neselektivni maskiraju znakove hipoglikemije, pa u dijabetičara trebamo rabiti samo beta-1 selektivne blokatore. Također u tih bolesnika neselektivni beta-blokatori dovode do blokade vazodilatatornih beta-2 receptora u krvnim žilama što dovodi do snažne alfa receptorima metoprolol hipertenzije i tahikardija vazokonstrikcije sa posljedičnom hipertenzijom metoprolol hipertenzije i tahikardija u tih bolesnika može biti ekcesivna zbog pojačane simpatičke aktivnosti tijekom hipoglikemije.

metoprolol hipertenzije i tahikardija

Važne informacije